Kontakt centar 0800 290 000 - besplatan poziv za sve informacije o lekovima i savete

Emfizem - pušenje kao glavni uzrok

emfizemKada su tanke vazdušne komore u plućima razorene, kiseonik ne može da dospe u krv, što rezultira bolešću koja je poznata kao emfizem.

Emfizem je hronična bolest pluća i jedan od dva oblika hronične opstruktivne bolesti pluća - HOBP (drugi oblik je hronični bronhitis). U SAD-u tri miliona ljudi boluje od emfizema. Najčešći uzroci emfizema su dugogodišnje konzumiranje cigareta i izloženost toksičnim materijama iz okruženja. Kod emfizema, milioni sitnih komora u plućima se uvećavaju i na kraju bivaju uništene. Kako su ove vazdušne komorice, poznatije kao alveole, ključne za razmenu kiseonika i ugljen-dioksida, njihovo uništenje dovodi do smanjenja nivoa kiseonika u krvi i do povećanja nivoa ugljen-dioksida. Kao posledica toga, dolazi do skraćenja udaha, koje progredira tokom narednih godina. Na kraju, bolest može dovesti i do otkazivanja srca. Emfizem je trajno i ozbiljno stanje i ne može da se vrati na bolje, iako simptomi mogu donekle da se suzbiju pomoću lekova. Lekovi poznati pod imenom bronhodilatatori su donekle efikasni i prepisuju se radi olakšavanja disanja. Takođe se propisuju i oralni kortikosteroidi, kortikosteroidi za inhalaciju kao i terapija kiseonikom. Neki pacijenti sa emfizemom imaju pogoršani oblik bolesti usled nedostatka proteina alfa-1-antitripsina. Bilo kako bilo, ovaj genetski faktor je odgovoran za stanje kod jako malog broja pacijenata.

Kiseonik ne može doći u krvotok

Propadanje alveola smanjuje nivo kiseonika u krvi. Najefikasniji tretman kod emfizema je prestanak pušenja, čime se usporava sve veće skraćenje udisaja kod pacijenata sa emfizemom. Emfizem je bolest kod koje propadaju alveole (njih oko 300 miliona) i zbog toga se pluća nepovratno uvećavaju i tada dolazi do propadanja zidova pluća. Kiseonik i ugljen-dioksid se razmenjuju u alveolama i, kada one propadnu, postaje teško da kiseonik dospe u krvotok. U isto vreme elastična vlakna koja omogućavaju plućima da se šire i skupljaju tokom disanja, polako propadaju. Bez ovih elastičnih vlakana postaje teško za pacijenta da izdahne udahnuti vazduh. 

Prvi simptomi: Prvi simptom kod pacijenata sa emfizemom je kratak dah. U početku, većina pacijenata primeti ovo skraćenje tokom vežbanja ili bilo koje druge fizičke aktivnosti. Čak i najjednostavnija fizička aktivnost, poput hodanja uz stepenice, postaje otežana. Mnogi pacijenti sa emfizemom pate takođe i od hroničnog bronhitisa, zbog čega imaju produktivni kašalj (u narodu poznat kao „kašalj sa sadržajem“ ili „šlajm“). Emfizem se dijagnostifikuje kada lekar sagleda kompletnu istoriju simptoma i kada izvrši dodatne preglede pacijenta. Lekar može predložiti rentgenski pregled da bi imao dodatni uvid u stanje tkiva pluća. Testovi funkcionisanja pluća se koriste da bi se odredila sposobnost pluća za normalno disanje. Pacijent takođe može da bude testiran na nedostatak proteina u krvi, naročito ako simptomi emfizema počnu pre 50-te godine života.

Terapija: Terapija je usmerena na umanjenje simptoma i na usporavanje propadanja alveola. Jako je važno da pacijent održava dobro opšte stanje organizma u cilju izbegavanja respiratornih infekcija, koje mogu pogoršati simptome. To znači da pacijenti moraju da imaju zdravu i pravilnu ishranu i da održavaju određeni nivo fizičke aktivnosti. Iako to nije lako za pacijente koji imaju otežano disanje, ta aktivnost je ključna za održavanje snage mišića disajnih organa. Kada se emfizem dijagnostifikuje, uzrok emfizema se odredi i tada se ne preporučuje bilo kakva izloženost supstancama koje iritiraju pluća. Pacijent koji puši mora odmah da prestane! Preporuka je da se izbegavaju svi mogući zagađivači okoline. Pacijenti mogu sprečiti dodatne respiratorne komplikacije tako što će primati vakcinu protiv gripa svake godine i vakcinu protiv pneumokokne upale pluća, koja se ponavlja svakih šest godina.

Bronhodilatatori: Lekovi koji pomažu otvaranje disajnih puteva i olakšavaju disanje su poznati kao bronhodilatatori. Kod mnogih pacijenata, bilo kako bilo, ovi lekovi (u koje spadaju albuterol, pirbuterol, metaproterenol i terbutalin) su samo delimično efikasni. Teofilin i ipratropijum su takođe bronhodilatatori, ali imaju drugačiji mehanizam dejstva. Kako mnogi bronhodilatatori deluju različitim mehanizmima, mogu da se koriste zajedno da bi tako pojačali svoju efikasnost.

Druge terapije: Određeni broj pacijenata sa hroničnim bolestima pluća može imati poboljšanje upotrebom kortikosteroida, koji se doziraju oralno ili inhalatorno. Ovi lekovi bi trebalo da se koriste samo ako dovode do poboljšanja rezultata kod testova plućne funkcije. Ponekad, ako se simptomi pogoršaju, kortikosteroidi se koriste jedan kratak vremenski period. Antibiotici se takođe propisuju da bi se pacijent izborio sa respiratornim infekcijama koje prouzrokuju pojačanje kašlja, skraćenje daha ili groznicu. Terapija kiseonikom se koristi kod pacijenata sa emfizemom koje ta bolest onemogućava da rade i najprostije stvari. Tip sistema za dopremanje kiseonika i količina isporuke kiseonika se određuje za svakog pacijenta pojedinačno. Transplantacija pluća je krajnji korak za pacijente sa najtežim oblicima emfizema. Eksperimentalni zahvati, kao što je odstranjivanje dela pluća sa najviše oštećenim tkivom, su proučavane kao hirurški tretman krajnje faze emfizema.

Kontaktirajte Vašeg lekara ako primetite prve znake respiratorne infekcije ili ako Vam u bilo kom trenutku postane otežano disanje. Vaš farmaceut će Vam dati odgovore na svako pitanje koje imate u vezi Vaših lekova ili terapije.